Ponekad ne prepoznajemo ljepotu vaze sve dok ne padne na pod i ne razbije se u stotinu komadića.
Tada imamo priliku odlučiti... skupiti komadiće i baciti ih u smeće, kriveći druge ili sebe što je razbijena, ili možemo brižljivo skupiti polomljene dijelove i s ljubavlju ih zalijepiti. Taj proces nam pomaže da upoznamo istinsku ljepotu vaze koju prije nismo primjećivali.
Svaka rana, svaka povreda, je prilika da kroz nju nešto naučimo i zavolimo taj ranjeni dio sebe, oprostimo i bolje razumijemo one koji su nam uzrokovali bol i patnju.
Prihvaćajući, a ne odbacujući ranjeni dio, pružamo si priliku za iscjeljenjem.
Kroz taj proces ponovo postajemo cijeli-cjeloviti.
