Jutros sam ispratila najmlađu kćer na avion. Praznici su završili i vrijeme je za povratak na studij. Ona je sretna, na licu joj smješak. I ja sam sretna zbog nje. 
Gledam ju, odrasla, odgovorna mlada žena. Ipak na trenutke u njoj ugledam malu djevojčicu i javi mi se želja da joj udijelim kakav "mudar" savjet tipa pazi na sebe, toplo se obuci, redovito jedi... Naravno da iza takvih misli stoje moji strahovi, ali i poruka da nemam povjerenja u nju. Zato sam ju jutros ispratila sa smješkom i povjerenjem da se sama zna pobrinuti za sebe. Sretno kćeri! 
Kada prenosimo svoje strahove na djecu i brinemo, otežavamo im odrastanje! Budimo brižne, a ne zabrinute majke.
